Nema još jednom 2. dio – kako sam zavolio gimnastiku?

Kako mi je ozljeda postala najbolji trenutak i velika prekretnica u životu i karijeri.

Priča o tome kako sam i kada postao svjestan da volim gimnastiku!

Prvi dio

U prvom dijelu sam govorio o tome kako mi se dogodila ozljeda koljena koja me je dovela do velike prekretnice u životu i karijeri.

PROČITAJ OVDJE i onda se vrati ovdje po drugi dio!

Što se dogodilo?

Nekoliko dana nakon ozljede i šepanja, otišao sam kod doktora kako bih uslikao nogu i vidio što se dogodilo.

Doktor je na rentgenskoj snimci vidio i zaključio da je tu došlo do napuknuća meniskusa, hrskavice u koljenu.

Pretpostavka je bila da ću se oporaviti kroz mjesec do dva.

No, kako je vrijeme odmicalo, koljeno nije išlo na bolje.

Odlučio sam napraviti magnetsku rezonanciju i onda otići s time kod dr. Nemeca u Opatiju da pogleda što je.

Doktor je na magnetskoj rezonanciji vidio da je tu došlo do istegnuća prednjih križnih ligamenata. Što znači da je prva dijagnoza bila potpuno pogrešna.

Srećom, došao sam na pravi put i dobio najbolje upute.

Dobio sam savjet da vozim bicikl i plivam, kako bih time ojačao mišiće nogu koji drže koljeno.

I zaista, radeći to, relativno brzo sam se oporavio i nakon mjesec dana vratio se lakšim treninzima, a nakon otprilike 2 mjeseca i punom intenzitetu.

Moja je nekakva pretpostavka ovdje da sam mogao oporavljati se duplo kraće. No, tako je kako je.

I nije ovo ono najvažnije što sam htio ovdje poručiti.

Moja glavna poruka je da nije sve loše za loše.

Uvijek se iz svega, pa i iz loših iskustava može i treba izvući nešto dobro.

Upravo to se dogodilo i samom ovdje.

Početak svjesnosti(kako sam zavolio gimnastiku)

Tokom ovog perioda i procesa oporavka, nešto je u meni kliknulo.

Upalila mi se žarulja i postao sam nekako drukčiji.

Dobio sam želju i volju da treniram i radim gimnastiku.

Dok nisam mogao trenirati, dolazio sam u dvoranu i sjedio sa strane gledajući ostale dečke kako treniraju.

Duša i srce htjeli su u dvoranu.

Shvatio sam u tom periodu da sam zavolio gimnastiku.

Da je gimnastika ono što mene ispunjava, što ja želim raditi i u čemu uživam.

Odlučio sam da ću raditi što više i što jače.

I nije važno koliko je teško, ja svedno u tome uživam.

Od tog trenutka postao sam svjestan svega što treba raditi, kako sve funkcionira i ostalo.

Počeo sam samostalno istraživati i učiti o gimnastici i novim elementima. Cijelo vrijeme sam to radio.

Shvatio sam da volim gimnastiku.

Bilo mi je potrebno 7 godina da dođem do te faze, ali od tada kao da sve pada u vodu.

Okrećem se prema naprijed pun naboja, ljubavi i motivacije i idem bez stajanja.

To je bila najveća prekretnica u mojoj gimnastičkoj karijeri, kad sam postao svjestan da volim gimnastiku, a to se dogodilo u periodu oporavka od te ozljede koljena.

Dakle, druga poruka odavdje je da treba i biti strpljiv. Neće sve doći odmah. Ja sam nakon 6-7 godina postao svjestan toga da volim gimnastiku.

VIDEO

Pogledaj video u kojem pričam kako sam zavolio gimnastiku:

ZAKLJUČAK

Ovdje nije toliko važno moje iskustvo i moja priča, koliko su važne lekcije koje želim da izvučeš odavde.

Prvo ću spomenuti lekciju koja se nalazi i u naslovu ovog članka: Nema još jednom! Kada je kraj onda je kraj. Kad nestane radna atmosfera ne može se napraviti ništa kvalitetno i dobro. Stani, bolje je da sutra opet napraviš nego se danas ozljediš!

Druga lekcija, koja je jako važna je da nije sve loše za loše. I u najgorim životnim situacijama, kad misliš da se sve urušava, možeš izvući nešto dobro. Uglavnom ćeš to shvatit malo kasnije, no vidit ćeš da su to zapravo najveće lekcije koje dobivaš. Uvijek gledaj što je pozitivno i dobro u tvom iskustvu. Svakom!

Treća lekcija je strpljenje. Ne dolaze sve stvari odmah. Potrebno je vrijeme i proces. Ali najvažnije je da znaš da će doći. Kao što sam i ja nakon 6-7 godina zavolio gimnastiku, tako će i sve što ti radiš doći na svoje!

Nadam se da je bio koristan ovaj članak i da si izvukao korisne lekcije iz ovoga! I primjenjuj ih!

Koja je za tebe najveća lekcija od ove 3?